Što znači trodimenzionalno disanje i zašto je ono bitno?

„Stisni trup“, „Pupak na leđa“, „Trbušno disanje“ su samo neki od obrazaca i preporuka disanja s kojima su se većina već susrela. Pa što onda znači ispravno disanje. Ne postoji savršeno disanje, ali ono što bi trebalo činiti bazu našeg svakodnevnog disanja bi trebala biti puna funkcija mišića dijafragme jer to je upravo i funkcija toga mišića. Nešto što bi svatko od nas trebao unaprijediti u svom životu je upravo postojeći obrazac disanja jer time se stvara bolja osnova za aktivnosti kojima se bavimo, ali se i smanjuju ili sprječavaju tegobe i bolje se osjećamo. Sada će si svi postaviti pitanje pa zašto učiti kako pravilno disati, kad šta nam to nije svima prirodno urođeno. Je svima nam je urođeno, ali je disanje i promjenjiva navika koja je pod utjecajem mnogih čimbenika kao što su: 

  • promjene trupa u trudnoći
  • držanje, sjedilački način života
  • količina i vrsta tjelesne aktivnosti
  • kao i razni drugi fizički, kemijski i emocionalni faktori

 Kao neke od posljedica neučinkovitog disanja se mogu navesti: 

  • ispupčenja mišića na trbuhu prilikom vježbanja
  • osjećaj slabosti mišića trupa
  • probavne smetnje
  • bolovi u leđima, zdjelici, vratu
  • nemogućnost zadržavanja urina
  • dijastaza trbušnih mišića koja se ne popravlja i mjesecima nakon poroda

 OK. Pa zašto je to tako?  

Pri kretnjama, naš trup prenosi silu sa jednog kraja tijela na drugi. Prilikom podizanja tereta, smijanja, kašljanja…. U trupu se povećava pritisak. Ukoliko ta sila i pritisak nisu dobro raspoređeni, oni će „bježati“ u smjeru gdje ima najmanje otpora. Upravo tada se može stvarati pritisak na zdjelično dno, linea alba, mišiće vrata, leđa…. 


Pa kako to funkcionira?

  • Udisaj: Prilikom udisaja se Dijafragma (ošit) stišće, širi i spušta prema dolje. Time potiskuje organe trupa prema dolje i povećava intraabdominalni pritisak. Rebra se šire u stranu. U trbušnoj šupljini se prednja trbušna stjenka blago pomiče prema naprijed. Mišići zdjeličnog dna spuštaju se i opuštaju.
  • Izdisaj: Mišići zdjeličnog dna stišću se i podižu, poprečni trbušni mišić (m. transversus abdominis) sužava trup, rebra se vraćaju prema unutra i dijafragma se opušta i podiže.

 Dakle, što ravnomjernije se rasporedi pritisak to bolje za nas. Najlakše je možda da trup zamislimo kao balon. Ako stvorimo pre veliki pritisak na dnu, vrhu ili u sredini doći će do neravnomjerne raspodjele pritiska i zbog toga i govorimo o trodimenzionalnom disanju. Trodimenzionalno disanje je obrazac disanja u kojem se trup širi u svim smjerovima kako bi se ravnomjerno raspodijelio pritisak. Navedeno uključuje sinkronizirano spuštanje i podizanje dijafragme i zdjeličnog dna, širenje rebara prilikom udaha i aktivacija trbušnog disanja.

 Pa što je potrebno za navedeno?

 Prvo je potrebno usvojiti navedeni obrazac disanja. No navedeno može biti ograničavajuće zbog slijedećih čimbenika. 

  • Poprečni trbušni mišić, m. transversus abdominis, najdublje je smješten sloj trbušnih mišića položen poprečno na bočnoj strani trupa, a njegova vlakna idu vodoravno od unutarnjih rubova sedmog do dvanaestog rebra, bočne kosti i leđne fascije. Ovaj mišić sužava prsni koš, sudjeluje kod izdisaja i smanjuje obujam trbušne šupljine. Laički rečeno on djeluje kao „korzet“ koji drži sve na okupu. Nažalost, navedeni mišić se kod većine slabije aktivira, a upravo ovakvim načinom disanja se njegova mišićna vlakna inerviraju i dovoljnim korištenjem ovog načina disanja se on kreće aktivirat automatizmom, a ne da njegu ulogu preuzimaju ostali trbušni mišići (ravni trbušni mišić, vanjski i unutarnji kosi trbušni mišić).
  • Ponekad se dijafragma teže aktivira jer navedeni mišić se treba naučiti aktivirati ili međurebreni mišići, mišići sternuma nemaju dovoljni mobilnost koja se određenim vježbama može ispraviti.
  • Mišići zdjeličnog dna također treba naučiti aktivirati ili ni oni nisu dovoljno mobilni što se također određenim vježbama može ispraviti.

 Greške: 

Trodimenzionalno disanje nije:  -tzv „trbušno disanje“ pod kojim podrazumijevamo disanje čiji je cilj udahnuti tako da se što više ispupči trbuh - ili tzv „plitko disanje“ koje se izvodi pomicanjem prsnog koša i/ili ramena te uključuje minimalno pomicanje dijafragme Prednosti: -stabilizacija trupa prije svakog napora čime se štiti druge strukture (leđa, zdjelično dno) od prevelikih sila -pomaže u vraćanju funkcije trupa nakon poroda kod dijastaze aktivacijom dubokih trbušnih mišića -masaža unutarnjih organa i mišića trupa što dovodi do poboljšanja probave.